Jeste li se ikada pitali zašto tepamo jedni drugima "slatkice"’, "medeni", "šećeru" itd?
Još kao mala djeca naučili smo se umirivati uz majčinu dojku ili uz bočicu, pa smo već tada počeli povezivati hranu s ugodom, ljubavlju i zaštitom.
U odrasloj dobi, nastavljamo s emocionalnom vezom izmedju hrane i naših stvarnih psiholoških potreba.
Hrana ponekada prestaje da služi svojoj primarnoj svrsi i postaje “hrana za utjehu” i “zatrpavanje” svakodnevnih problema.
Ako primjećujete da pretjerano žudite za hranom, dosta je vjerovatno da ste emocionalno gladni.
Koja je razlika između emocionalne i fiziološke gladi?
1. Fiziološka glad se pojavljuje polako vremenom, dok se glad izazvana emocijama pojavljuje iznenada.
2. Kada jedete da bi zadovoljili fizološku glad spremni ste na različite opcije. Kod emocionalne gladi uvijek se teži određenoj vrsti hrane, uglavnom visokokaloričnoj kao što je pica, tijesto ili nešto slatko, što treba da popuni prazninu u stomaku koja nije posledica fiziološke gladi.
3. Emocionalna glad se mora odmah zadovoljiti, dok se fiziološka može malo i odložiti.
4. Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osjetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gdje je velika verovatnoća da ćemo i nakon što osjetimo sitost nastaviti da jedemo.
5. Kod fiziološke, za razliku od emocionalne gladi, ne javlja se osjećaj krivice.
6. Emocionalna glad povezana je sa stresnim događajem ili neprijatnom emocijom. Fiziološka glad je potreba koja nastaje tri do četiri sata nakon posljednjeg obroka, a kao posljedica se javljaju smanjenje energije i u nekim slučajevima vrtoglavica.
7. Svjesnost o tome šta i koliko jedemo postoji kod fiziološke gladi. Unošenje hrane pod pritiskom emocija je automatsko i često ni ne primjetimo koliku količimu hrane smo pojeli.
Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osjetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gdje je velika vjerovatnoća da ćemo i nakon što osjetimo sitost nastaviti da jedemo.
Važno je analizirati naše žudnje, zapitati se što nam zapravo nedostaje i kakve su naše veze s drugim ljudima i samim sobom.
Šta nadoknađujemo, a od čega se branimo hranom, možete istražiti kroz psihoterapijski proces.