Nasilje jeste problem koji pogađa svako društvo, ali najosjetljivije skupine u društvu su najčešće najviše izložene nasilju i tome da postanu žrtve nasilja. Osude i pozivanje da se društvo više senzibilira i osvjesti o posljedicama nasilja su sve češće i svakodnevno možemo čitati o tome kako kao društvo postajemo sve tolerantniji na nasilje, koje se promoviše kao nova vrijednost društva. Nasilje nad LGBTQI osobama ima za cilj da povrijedi njihov integritet, zdravlje i sigurnost, zbog toga što se identifikuju kao LGBTQI osobe. Bosanskoherecegovačko društvo je izuzetno tradicionalno i patrijarhalno društvo, gdje su idalje prisutne ideje tradicionalnih brakova i odbijanja ideje o neheteroseksualnoj vezi. Upravo zbog tradicionalnost koja je prisutna u društvu LGBTQI osobe su češće žrtve nasilja.
Od napada koji su se desili tokom Festivala Merlinka 2014. godine, pa do skorijih napada na LGBTQI zajednicu i aktiviste u Banja luci 2023. godine, ali i brojni napadi koji su se desili u međuvremenu, pokazuju nam da se sigurnost LGBTQI osoba nije unaprijedila. Rozi izvještaj za BiH o stanju ljudskih prava LGBTQI osoba za 2023. godinu navodi da se treba raditi na promociji ljudskih prava LGBTQI osoba.
U izvještaju se također navodi kao preporuka „Organizovati edukacije za zdravstveni i obrazovni kadar o nasilju nad LGBTI zajednicom, posebno u okviru porodičnog i vršnjačkog nasilja, sa naglaskom na prepoznavanje naznaka nasilja, ali i njenih posljedica.“ Nemili događaji i porast broja femicida u BiH ukazuje koliko je zakonodavstvo zakazalo kod pružanja zaštite žrtvama nasilja i koliko žrtva ostaje prepuštene nasilniku, koji u konačnici njihov život okonča na najbrutalniji način. Nasilje prema LGBTQI osobama dešava se i od strane njihove porodice, gdje bivaju izloženi emocionalnom i verbalnom nasilju s ciljem da pokušaju „ispraviti“ njihovu seksualnost, što vodi do narušavanja njihovog mentalnog zdravlja, skrivanja i straha od izražavanja. Važnost psihosocijalne podrške žrtvama nasilja je od velike važnosti za očuvanje njihovog mentalnog zdravlja.
Nasilje se dešava i od strane okoline koja, vrši diskriminaciju i nasilje nad LGBTQI osobama, te zbog njihove pripadnosti manjinskoj skupni, LGBTQI osobe doživljavaju manjiski stres. Manjiski stres može biti uzrokovan stalnom brigom o tome da će se neki negativni događaj desiti, zbog predrasuda i stereotipa koji dolaze iz društva i sl. Zaštita od manjinskog stresa bi bila da društvo prihvata i pruža podršku LGBTQI osobama, odnosno afirmativno društvo koje prihvata podjednako sve članove svoje zajednice.
„Osjećao sam se kao da nemam izbora osim da se družim sa svojim prijateljima, da ne izlazim, da slušam homofobični jezik i jednostavno se uklopim. Nisam mogao biti ono što sam zaista bio u blizini određenih ljudi.“ Ovo je izjava mladog gey muškarca, o društvu koje utiče na prihvatanje njegovog gey identiteta.
Vraćajući se u kontekst tradicionalnosti BiH društva teško je onda govoriti o društvu koje afirmira LGBTQI osobe. Prijavljeni sulučajevi nam ukazuju na to da se nasilje nad LGBTQI osobama dešava, međutim idalje ostaje veliki broj slučajeva koji nisu prijavljeni. Razlog za to možemo naći u tome što LGBTQI osobe nemaju povjerenje u policiju, zbog njihovog nepoznavanja pristupa prema LGBTQI osobama, neki od njih nisu se outovali pred porodicom i ne žele da se za to sazna, a između ostalog razlog je strah i osuda kojima bi bili izloženi.
„Kao lezbejka oduvijek sam znala tko sam, ali strah od rekacije moje izuzetno tradicionalne porodice, samo je pogoršavalo moje mentalno zdravlje.“
Ako kao društvo želimo uspostaviti nultu toleranciju nasilja, neka ta tolerancija nema izuzetaka, neka ne bude uredu izvršiti nasilni akt prema LGBTQI osobi, „jer su oni tako odabrali“, nasilje ne smije imati izgovor. Pravdajući nasilno ponašanje, osobe daju sebi za pravo da budu sudije i da odlučuju koji je to dovoljno „dobar razlog“ da se neko može smatrati žrtvom nasilja. Boja kože, seksualnost, rodni identitet su karakteristike koje čine tu osobu, to je nešto što smo mi, a svi mi smo različiti, nekome je prirodno biti heterosekusalna osoba dok je nekome prirodno biti homosekusalna osoba, to je upravo sva ljepota ljudske različitosti, a nikako ne bi ti trebao biti razlog za vršenje nasilja. Nečiji partner/ica je toj osobi ljubav i mir a hobofobnim i biofobnim osobama razlog za nemir i nasilje.
Trećina LGBTQI osoba koji su potražili pomoć za mentalno zdravlje u Centru za psihološku podršku Sensus, javili su se zbog nasilja kojem su bili izloženi. Od oktobra 2023. godine Sensus će pružiti usluge besplatnog psihološkog savjetovanja za LGBTQI osobe, putem individualnih i grupnih sesija podrške.
Članak je nastao zahvaljujući grantu koji je osigurao USAID-a kroz program USAID INSPIRE. Mišljenja izražena u ovome tekstu ne predstavljaju nužno stavove USAID-a ili američke vlade
Σχόλια