Misao ≠ činjenica
- Centar za psihološku podršku Sensus
- Jun 30
- 2 min read
Naše misli imaju moć, oblikuju način na koji vidimo sebe, druge i svijet oko nas. Ali to ne znači da su one uvijek istinite. One su mentalni sadržaji, često obojeni emocijama, iskustvima ili uvjerenjima ali ne moraju nužno odgovarati realnosti.

Psihološki koncept kognitivnih distorzija opisuje načine na koje naše misli mogu biti iskrivljene. Na primjer, pretjerano generaliziranje (“Ništa mi ne ide od ruke”), katastrofiziranje (“Ako pogriješim, sve će se raspasti”) ili čitanje tuđih misli (“Sigurno misli da sam dosadan”), sve su to obrasci koji mogu izgledati uvjerljivo, ali nisu zasnovani na činjenicama.
Ovakvi misaoni obrasci često dovode do anksioznosti, depresije i niskog samopouzdanja. Ključno je zato razvijati kritički odnos prema vlastitim mislima. To ne znači ignorisati ih, već zastati, preispitati ih i naučiti razlikovati šta su unutrašnje procjene, a šta objektivne okolnosti.
U terapiji usmjerenoj na misli, poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), klijenti uče da identifikuju iracionalne misli i zamijene ih realnijim, korisnijim. Primjerice, umjesto “Ne vrijedim ništa”, osoba može uočiti: “Osjećam se obeshrabreno jer sam pogriješio, ali to ne znači da nemam vrijednost.”
Mindfulness pristupi takođe podstiču svjesno primjećivanje misli bez osuđivanja. Uče nas da budemo posmatrači svojih mentalnih procesa, umjesto da se automatski poistovjećujemo sa svakom mišlju koja se pojavi.
Šta možemo učiniti u svakodnevnom životu?
Pratiti vlastite unutrašnje monologe i primijetiti ton: Da li sam prema sebi podržavajuć ili osuđujuć?
Zapisivati negativne misli i postavljati pitanje: “Koji su dokazi za i protiv ovoga?”
Koristiti rečenice poput “Imam misao da…” što stvara distancu i umanjuje automatski uticaj misli.
Podsjećati se: misli dolaze i prolaze. Ne moraju uvijek biti istinite.
Razvijanje zdravog odnosa prema vlastitom unutrašnjem dijalogu nije brz proces, ali jeste vrijedan. To je korak ka većoj emocionalnoj stabilnosti, samopouzdanju i prisutnosti. Jer kad naučimo da ne vjerujemo svakoj misli, postajemo slobodniji da biramo kako ćemo živjeti.
Comments