U glavi previše buke? Vrijeme je za pauzu

Pretjerano razmišljanje, poznato i kao overthinking, je mentalna navika u kojoj osoba neprestano analizira, preispituje i premotava iste misli. Iako promišljanje ima svoju vrijednost, kad postane hronično, ono nas ne vodi ka rješenju nego ka iscrpljenosti. Um se vrti u krug, a tijelo ostaje zategnuto i nepomično, kao da čeka da misli “daju dozvolu” za život.

Istraživanja pokazuju da overthinking može povećati rizik od anksioznosti i depresije. Osobe koje se često zadržavaju u spirali misli češće doživljavaju osjećaj bespomoćnosti, smanjenog samopouzdanja i tjelesne napetosti.

A istina je jednostavna: misli ne moraju uvijek dobiti svoju završnu tačku prije nego što krenemo. Ne moramo znati svaki odgovor, riješiti svaki problem ili odgonetnuti svaku emociju prije nego što sebi dozvolimo trenutke uživanja i mira.

Zato je tu podsjetnik: Misli mogu čekati, valovi ne mogu. To je poziv da se ponekad isključimo iz unutrašnje buke i uključimo u stvarnost, u tijelo koje diše, u kožu koju grije sunce, u smijeh, pokret, vodu. To nije bježanje od sebe, nego nježno vraćanje sebi, onome što nas pokreće, raduje i umiruje.

Kao što kaže psihologinja Susan David: “Emocionalna agilnost ne znači kontrolisati svoje misli i osjećanja, nego razviti fleksibilnost da ih prepoznamo, ali da ne budemo njima zarobljeni.”

Naš novi ceker je mali znak sjećanja da ponekad, u ime vlastitog mira, smijemo odložiti misli. Jer misli mogu čekati. A valovi… oni ne čekaju nikoga.