Odmor bez krivnje

U društvu koje često slavi preopterećenost, odmor ponekad djeluje kao luksuz. Ako se zaustavimo, javi se poznati unutrašnji glas: „Trebao/trebala bih biti produktivniji/a.“ ili „Nisam ništa specijalno postigao/la da bih odmarao/la.“

Zašto osjećamo krivnju kada se odmaramo ?

Odgovor je djelimično kulturološki, djelimično psihološki. Naučeni smo da svoju vrijednost mjerimo kroz učinak: kroz rad, postignuća, rezultate. Zato odmor često povezujemo sa "neproduktivnošću", pa i sa lijenošću. Međutim, to je pogrešna računica.

Istraživanja jasno pokazuju da odmor nije suprotnost produktivnosti već njen preduslov. Mozak i tijelo imaju ograničene resurse. Bez pauze, dolazi do mentalnog zamora, pada pažnje, povećanja stresa i smanjenja kreativnosti.

Kako razlikovati lijenost od zdravog odmora ?

Lijenost je pasivno izbjegavanje obaveza bez razloga i bez svrhe dok je odmor svjesno i namjenski uzimanje vremena za regeneraciju.

Ključna razlika je u namjeri: Odmaraš se zato što znaš da ti to treba, a ne zato što odlažeš život.

Kako naučiti da odmor postane dio rutine ?

Promijeni narativ – Odmor nije nagrada nakon što „zaslužiš“. On je osnovna potreba organizma. Bez njega nema ni kvaliteta ni kontinuiteta u radu.

Ugradi mikro-pauze – Ne moraš čekati godišnji odmor. Kratki momenti dubokog disanja, šetnje ili jednostavnog "ništa ne radim" mogu biti reset za nervni sistem.

Prati unutrašnji dijalog – Ako ti se javi krivnja dok odmaraš, probaj je preispitati:“Je li ovo stvarno lijenost ili je moj organizam samo iscrpljen?”

Sagorijevanje često počinje onda kada odmor prestanemo doživljavati kao pravo, a počnemo ga doživljavati kao nagradu.

Briga o sebi podrazumijeva i dozvolu za odmor bez grižnje savjesti.