Zašto rast ponekad boli ?

Psihološki rast često zamišljamo kao miran proces, kao da ćemo jednog dana samo „shvatiti“ stvari i živjeti lakše. Ali realnost je često drugačija: rast boli.

To ne znači da nešto radimo pogrešno, već da prolazimo kroz prirodan proces promjene.

Svaka promjena, čak i ona dobra, uključuje izlazak iz zone komfora. Učenje novih vještina, suočavanje s emocijama, postavljanje granica, sve to može biti neugodno. Mozak i tijelo vole ono što je poznato, čak i kada to poznato nije dobro za nas. Svaka promjena zahtijeva da izađemo iz naučenih obrazaca i to u nama izaziva otpor.

Neugoda nije uvijek znak da treba stati. Ponekad je upravo pokazatelj da radimo nešto važno za sebe. Ključ je razlikovati destruktivni pritisak od konstruktivne nelagode. Ako nelagoda dolazi iz toga što izlazimo iz svoje zone komfora radi nečega što nam je važno, onda smo vjerovatno na dobrom putu.

Rast ponekad znači priznati sebi stvari koje nismo željeli čuti. Prihvatiti dio sebe koji nam nije drag. Preispitati uvjerenja koja nas više ne služe. To nije jednostavno, ali jeste oslobađajuće.

Rast nije uvijek udoban, ali je vrijedan. Ne moraš sve savladati odmah i ne moraš biti „dobro“ dok prolaziš kroz promjenu.

Ponekad je dovoljno da znaš: „Ovo je teško ali ovo je moj put.“