Smisao kao snaga

Viktor E. Frankl (1905–1997) bio je austrijski neurolog, psihijatar i utemeljitelj logoterapije – psihoterapijskog pravca zasnovanog na ideji da je čovjekova temeljna težnja upravo potraga za smislom. Njegovo životno i profesionalno iskustvo oblikovalo je ovu teoriju na duboko ličan način: Frankl je preživio strahote čak 4 koncentraciona logora, uključujući Auschwitz, gdje je izgubio većinu svoje porodice. Upravo kroz to iskustvo spoznao je da i u najtežim okolnostima čovjek može zadržati unutrašnju slobodu ako uspije pronaći dublji smisao patnje i opstanka.

Svoja saznanja sabrao je u knjizi Čovjekovo traganje za smislom, koja je do danas prodana u milionima primjeraka širom svijeta i uvrštena među najuticajnije knjige 20. stoljeća. Franklova osnovna teza glasi: čovjek ne žudi prvenstveno za srećom ili zadovoljstvom, već za smislom. Smisao ne uklanja bol, ali joj daje oblik koji je moguće podnijeti. Patnja, iako bolna, postaje podnošljiva ako joj čovjek može pridati značenje.

Pojam “logoterapija” dolazi od grčke riječi logos, što znači “smisao”. Za razliku od psihoanalize, koja se fokusira na prošlost i nesvjesne impulse, logoterapija se usmjerava na budućnost, odgovornost i lične vrijednosti. Frankl ističe da smisao nije nešto što stvaramo sami, već nešto što otkrivamo – kroz odnose, rad, posvećenost, pa čak i kroz patnju. U tom kontekstu rado je citirao Nietzschea: “Onaj koji ima zašto živjeti može se nositi s gotovo svakim kako.”

Jedan od pojmova koji Frankl uvodi u psihološku literaturu jeste “egzistencijalni vakuum” – osjećaj praznine i besmisla koji se često javlja u savremenim društvima. U nedostatku višeg cilja, ljudi mogu doživjeti unutrašnju prazninu koja ih vodi u apatiju, depresiju ili autodestruktivna ponašanja. Suprotno tome, egzistencijalna ispunjenost označava osjećaj životne svrhe i povezanosti s nečim što nadilazi pojedinca.

Svako društvo je podložno razvoju egzistencijalnog vakuuma, a univerzalno rješenje za takvo stanje jeste pronalazak smisla. “Samo je onaj čovjek koji nađe traženi smisao spreman patiti i žrtvovati se radi tog smisla, spreman položiti i vlastiti život ako je to potrebno. S druge strane, ako smisao ne postoji, čovjek je sklon da sebi oduzme život i spreman je da to učini čak kad su zadovoljene sve ostale njegove potrebe”.